Naša škola / Iskolánk – Nakovich Mihály Általános Iskola és Óvoda / Osnovna škola i čuvarnica Mihovila Nakovića

Naša škola / Iskolánk

Koljnof je gradišćansko hrvatsko selo na sjeverozapadu Mađarske. Prvi pismeni dokumenti kažu da su se Hrvati doselili 1533. godine, što i simbolizira spomenik postavljen na 450. obljetnicu doseljenja u centru sela. Škola postoji od 1879. godine. Kod adaptacije i nadogradnje prvog kata 1950-ih godina su našli u jednoj limenoj kutiji osnivački dokumenat škole. Najznamenitiji učitelj i pisac udžbenika za zapadnougarske Hrvate bio je Mihovi Naković, rodom iz Velikoga Borištofa.

Škola je od 2006. godine dvojezična. Zahvaljujući bivšemu ravnateju škole Franji Pajriću i isto umirovljenomu ravnatelju Osnovne škole Vukovina prof. Krešimiru Matašinu su dvije škole postale u kontakt te povezali Područnu školu Buševec sa koljnofskom školom. Plodonosna je ova veza, koja se proširila već na sljedeće projekte:
– izmjena učenika svake godine na proljeće i jesen
– Škola hrvatskog jezika u Koljnofu (učitelji i profesori iz partnersek škole borave kod nas dva tjedna i uče naše učenike
– Škola hrvatskog jezika u Buševcu za učenike četvrtog razreda nađe škole svake godine u ožujku
– zajednička Škola u prirodi u Dramlju

Pošto u našem selu već godinama funkcionira Čakavska katedra, postali smo u kontakt s osnovnom školom u Čavlima i Jelenji, i bili njihovi gosti kao i oni naši. Prije dvije godine smo postali u kontakt s Osnovnom školom Kiseljak u Bosni i Hercegovini, čija je općina partnerska općina Koljnofa.

Hrvatska samouprava Koljnofa je bila prva mjesna samouprava, koja je preuzela od 1. rujna 2014. na obdržavanje Osnovnu školu Mihovila Nakovića. Nakon dvije godine se ostvario i drugi sam naše Hrvatske samouprave, jer smo od 1. rujna i obdržavatelji našeg vrtića (čuvarnice) te je službeni naziv postao naše zajedničke ustanove Osnovna škola i čuvarnica Mihovila Nakovića.

Momentano u osmorazrednoj školi imamo 144 učenika i 14 nastavnika a u vrtiću u četiri grupa 82 mališana i osam odgajatelja. Školsku zgradu smo mogli početi renovirati tek 2015. godine otkad smo samostalno obdržavatelji. Zahvaljujući Ministarstvu ljudskih resursa mogli smo već obnovit školsku kuhinju i dobili smo već potporu za nove prozore u cijeloj zgradi.

Pošto se broj djece poveća svakako moramo misliti i na investicije u budućnosti za proširenje i nadogradnju škole za koju smo već počeli sastaviti planove i tražiti EU projekte.

Naša škola je veoma aktivna na folklornom polju. Djeca uče svirati na tamburi i plešu narodne plesove Hrvata. Imaju različite nastupe u našoj državi i u inozemstvu. Nadamo se, da ćemo moći sve poduzeti, da se očuva hrvatski jezik u našem gradišćanskohrvatskom selu.

 

to top